HOMOSEKSUALNOST I SMRT OD AIDS-a


Prerana smrt od AIDS-a bila je posljedica Freddieve vlastite nedostatnosti i kao stigma prati njegovo ime do danas. Na taj način pada sjena i na njegov cjelokupan umjetnički doprinos. Namjerno se zaboravlja da nitko od heteroseksualaca nije osobnost samo na temelju spolne opredjeljenosti, pa tako ni homoseksualno orijentiran čovjek ne prestaje biti osobnost samo na temelju spolne opredjeljenosti.

Istina je da homoseksualnost nije prirodna. Usprkos velikim nastojanjima homoseksualaca da svoj stil života nametnu kao ravnopravan heteroseksualnom to ipak nije moguće postići (nije to uspjelo ni starim Grcima), jer se životna dijalektika ne može pobiti. Ali ni podsmijeh nije prirodan, ni diskriminacija, ni okrutnost, ni mržnja, a homoseksualci se upravo sa ovakvim stavovima najčešće susreću.
Ljubav što ju traže ti ljudi prirodna je. Njihovi osjećaji prirodni su. Zašto se onda ne usmjere na prirodne partnere kako bi i tjelesni kontakt ostao prirodan?

Svaki slučaj homoseksualnosti jedinstven je, jer se svaka osoba posebno fiksacijom na neki određeni događaj iz vlastitog života opredjeljuje za homoseksualnost. Ali u samoj biti homosekualna opredjeljenost ima isti izvor kao i sve ostale civilizacijske aktivnosti - U ISKONSKOM STRAHU OD SMRTI. Shema ljudskog života vrlo je jednostavna: čovjek se rađa, ima potomstvo, stari i umire. Zato od samog svog svjesnog početka i aktivno nastoji pronaći način kako da pobijedi smrt i ostvari svoj najveći san - da postane besmrtan.

Čovjek živi u zabludi (koja svoje porijeklo vuče iz dubine pravijeka) da je smrtan jer se rađa od žene. Znači treba samo pronaći način da se ne rađamo od žena i biti ćemo besmrtni.

Tu besmrtnost čovjek nastoji postići kroz mnoge svoje djelatnosti. Najčešće utočište nude razne religije koje obećavaju vječni život. I nauka uz cijenu neopisivih muka milijuna živih bića traži izlaz u laboratorijima (kloniranje je upravo to - stvaranje života bez izravnog sudjelovanja ženskog principa). Genetičari već taru ruke - još malo i biti će besmrtni.

Homoseksualno orijentirani ljudi uz sve ove načine dodatno kompenziraju svoj strah od smrti u izboru istospolnog, jalovog partnera, žive spolnu dijalektiku nekonvencionalno. Imaju sve što i ostali, ljubav i nježnost, ali nemaju potomke. Prividno ne stare, mladi su.

Zato uopće ne treba čuditi činjenica da se upravo među umjetnicima regrutira najveći broj homoseksualaca jer upravo oni najviše žive po svojim pravilima. Znači, homoseksualci nisu tako jako različiti od ostalih koji su strah od smrti kompenzirali nekim drugim načinom od njihovog, njihova je nesreća da su to uradili na jednom od najdelikatnijih područja ljudskog života - na seksualnosti.




AIDS

Ta bolest ne izgleda kao da je samo djelo prirode. O tome se malo govori, ali AIDS budi sumnju da je možda posljedica ljudske manipulacije. Virus koji napada imunološki sistem, zarazan je i prenosi se putem krvi i seksualnim kontaktom može u relativno kratkom vremenskom razdoblju izbrisati sa lica zemlje višak ljudi, što i vrlo uspješno čini u najsiromašnijim zemljama, prvenstveno u Africi. Pravu istinu o AIDS-u još uvijek ne znamo, a nedovoljno se govori i o činjenici da ta bolest nije više epidemija, već pandemija.

Freddie Mercury je njezina najslavnija žrtva. Velika je ironija da ga je stigla smrt u tako okrutnoj formi jer je baš strah od smrti bio uzrok njegovoj nekonvencionalnoj seksualnosti. Ipak, možda će fascinantna osobnost tog velikog umjetnika pomoći da se konačno skine stigma s te tajanstvene bolesti. Skinuti stigmu sa AIDS-a bila je Freddieva žarka želja. To je bio i jedan od razloga da je, iako smrtno bolestan stao hrabro pred kameru, ovaj put bez ikakve maske. Samo on, ruku pod ruku sa smrću.

Crnobijeli film koji su Queen izdali poslije njegove smrti prikazuje Freddia kako se uzdignute glave i bez žaljenja oprašta sa životom.

"These Are The Days Of Our Lives" je Freddievo zbogom svima nama.