JACQUES BREL - UMJETNIČKI EKVIVALENT FREDDIU MERCURYU


Jacques Brel, 1929-1978, Flamanac rođen u Brusselu

Ovako su opisali lik Jacquesa Brela, jednog od najvećih šansonijera svih vremena: "Njegovo lice je morao zapamtiti svatko tko se sa njim susreo, visoko čelo, inteligentne i žive oči, velika usta s napadnim zubima, energična brada. Nije to bilo lijepo lice, ali bilo je to zanimljivo lice na kome je bilo nečeg bespomoćnog, a istovremeno je iz njega zračila volja i ambicija".

Ovo je opis umjetnika kojeg je moguće staviti uz bok F. Mercurya i po popularnosti koju je stekao i po umjetničkoj snazi kojom je djelovao na ljude. Npr. kad se doznalo da Jacques Brel snima novi album (posljednji, 1977 g.) naručilo ga je unaprijed, kad još nije bio u prodaji, 1 000 000 ljudi.
Ovakvu popularnost stekao je jer je uvijek davao sve od sebe (kao i svi pravi umjetnici), a svojim je stihovima doslovno prisiljavao ljude da ostanu otvorenih ustiju. Zato ne začuđuje činjenica da je njegova pjesma "Ne Me Quitte Pas" u Francuskoj 1999 izabrana za pjesmu stoljeća.



Nemojte žaliti truda da nabavite snimke Brelovih pjesama jer će vam se taj trud bogato isplatiti. A kao primjer njegove pjesničke snage neka vam posluže stihovi pjesme "Fernand".

FERNAND

Reći da je Fernand mrtav
Reći da je mrtav, Fernand
Reći da sam naprijed sam
Reći da je on naprijed sam
On poslije posljednjeg piva
Ja u svojoj magli
On u svom pogrebnom vozu
A ja u svojoj pustinji
Naprijed nema ničeg osim bijelog konja
Otraga samo ja koji plačem
Reći da tamo nema niti vjetra
Koji bi njihao moje cvjetove
Kad bih ja bio Bog
Najvjerojatnije bi me pekla savjest
Reći da sad pada kiša
Reći da je Fernand mrtav
Reći da prolazimo Parizom
Rano ujutro
Reći da prolazimo Parizom
Koji izgleda kao Berlin
Ti ne znaš da spavaš
Ali tužno je umrijeti
Biti dužan otići
Kada Pariz još spava
Umirem od žudnje
Da probudim ljude
Pozvati ću obitelj
Samo na tvoj pogreb
A onda, kad bih bio milostivi Bog
Najvjerojatnije ne bih bio ponosan
Znam da radimo što možemo
Ali to je takav način
Ti znaš da ću se vratiti
Često ću se vraćati
Na to prokleto polje
Gdje moraš počivati
Ljeti ću ti biti sjena
Upijati ćemo tišinu
U zdravlje Gospođe smrti
Kojoj je dobro u tvojoj sjeni
A odrasli su tako…
Da će se boriti protiv nas
I tako ću u dobru dolaziti
Spavati na tvoj grob
A sad, milostivi Bože
Sad ćeš se dobro zabaviti
A sad milostivi Bože
Sad ću se rasplakati


FERNAND

Dire que Fernand est mort
Dire qu'il est mort Fernand
Dire que je suis seul derriere
Dire qu'il est seul devant
Lui dans sa derniere biere
Moi dans mon brouillard
Lui dans son corbillard
Et moi dans mon désert
Devant il n'y a qu'un cheval blanc
Derriere il n'y a que moi qui pleure
Dire qu'il n'y a meme pas de vent
Pour agiter mes fleurs
Moi, si j'étais le bon Dieu
Je crois que j'aurais des remords
Dire que maintenant il pleut
Dire que Fernand est mort
Dire qu'on traverse Paris
Dans le tout petit matin
Dire qu'on traverse Paris
Et qu'on dirait Berlin
Toi tu sais pas tu dors
Mais c'est triste a mourir
D'etre obligé de partir
Quand Paris dort encore
Moi je creve d'envie
De réveiller des gens
Je t'inventerai une famille
Juste pour ton enterrement
Et puis si j'étais le bon Dieu
Je crois que je s'rais pas fier
Je sais on fait ce qu'on peut
Mais y a la maniere
Tu sais je reviendrai
Je reviendrai souvent
Dans ce putain de champ
Ou tu dois te reposer
L'été je te ferai de l'ombre
On boira du silence
A la santé de Constance
Qui se fout bien de ton ombre
Et puis les adultes sont tellement...
Qu'ils nous feront bien une guerre
Alors je viendrai pour de bon
Dormir dans ton cimetiere
Et maintenant bon Dieu
Tu vas bien rigoler
Et maintenant bon Dieu
Maintenant e vais pleurer.